BESTIJARIJ STAROG SVIJETA

VARG

– Divovski srodnik vuka. Na leđima je visok oko 150 cm odrasli primjerci a dugačak je 3 metra od njuške do vrha repa. Vrlo je izdržljiv i snažan, pa može danima krstariti po ledenim pustošima u potrazi za plijenom. Žive u čoporima od po 5 do 12 životinja s Alfa ženkom na čelu. Iznimno žive u većim skupinama. Tamo gdje je hrane u izobilju i velika im je konkurencija. To su naj starije ženke koje oko sebe imaju svoje potomstvo u nekoliko generacija. Beskrajno su uporni i lukavi lovci. Koriste se nekom vrstom jezika koji je mješavina grgoljenja, zavijanja, tihog režanja i škrgutanja zubima. Samo rijetki i iznimni ljudi naučili su jezik ovih inteligentnih zvijeri. Zle su, i opake naravi. Kreću se, love i bore se u čoporu ili u trojkama. Vrlo rijetko sami.
Usamljeni su vrlo stari mužjaci koje zovu "Srebroleđi". Oni su izuzetno opasni. Vrlo često su ljudožderi.
Žive na sjeveru ili uumjerenom kontinentalnom pojasu. Uglavnom ih možemo sresti do granice pojasa do koje pada snijeg. Odgovaraju im guste zimzelene šume, tajge i stepe kao i visoke planine.
Ponekad se udružuju s Goblinima zbog lova i pljačke, no uzgojeni u zarobljeništvu, postaju polupripitomljeni pa ih goblini koristi za jahanje.
Zbog svoje debljine i trajne čvrstoće, njihovo krzno je vrlo cijenjeno. Ali je doista malo lovaca koji se mogu pohvaliti takvim ulovom.

BALVERIN

Neki ljudi koje je napao Varg uspjeli su preživjeti. Posljedice tih napada ponekad ostaju trajne i neizlječive. Pod utjecajem nekih kemikalija u Vargovoj slini ti nesretnici povremeno mijenjaju obličje i pretvaraju se u vukodlake. Uobičajeni naziv u Starom svijetu za ovu strahotu je Balverin. Balverini su gotovo potpuno nesvjesna bića. Vrlo krvoločna i agresivna. Napadaju bilo koga i ne boje se vatre kao ostali vukovi. Smeta im sunce i vrlo jaka svjetlost, ali to ih ne priječi da napadaju čak i u pol bijela dana.
Humanoidi visoki do 2,60cm i teški do 130 kg. robusne ljudske mišićave građe i s vučijom glavom prekriveni dlakom. Vrlo brzi i snažni. Napadaju kandžama i ugrizima oštrih i dugačkih zuba.
Za razliku od običnih vukodlaka koji mijenjaju obličje privremeno,kod Balverina promjena je trajna. Zbog burnih procesa u tijelu žive kratko; Svega 10 do 12 godina.
Neki Šamani sa sjevera savladali su vještinu pretvaranja u Balverina , ali to je toliko opasan poduhvat da se o njemu zna samo po priči i legendama. U obliku Balverina, Šaman zadržava svoju svijest i inteligenciju ali dobiva nadljudsku snagu , spretnost i brzinu.
U Žitniku , u Krčmi "Četiri Zvijezde" na zidu ima glava jednog Balverina preparirana i postavljena prije desetak godina kao trofej nekog nepoznatog lovca koji ga je došao ubiti na poziv građana iz predgrađa Žitnika kojima je napadao stoku .

CRNI MEDVJED

Uobičajeni stanovnik šuma umjerenog kontinentalnog pojasa i hladnog sjevera. Naraste do 450 kilograma i kad se uspravi na stražnje noge prijeđe 2 metra visine. Izraziti je usamljenik , a par crnih medvjeda možete vidjeti samo u doba parenja. On ne kopa svoju nastambu nego traži prirodne i sagrađene oblike špilja . Omiljena hrana mu je riječna Njegov teritorij je njegovo lovno područje i jako je ljutit kad ga ometaju . Njihovo je krzno iznimno cijenjeno zbog svoje ljepote i kakvoće a kod Barbara još i zubi i kandže imaju svoju tržišnu vrijednost.

M'AKOMBO
Nalazimo ga u toplim i sušnim krajevima gdje je na vrhu hranidbenog lanca kao predator. U tim krajevima zamjenjuje vukove i istiskuje sve ostale konkurente. Iz roda je Hijena ali znatno krupniji i opasniji. Živi u čoporu i lovi noću no i po danu krstare pustinjom označavajući svoj teren i tjerajući nezvane goste. Vrlo vješto postavljaju zasjedu i to im je omiljeni način napada . Kako na krupnu divljač i stoku tako i na usamljene putnike. Ako naiđu na snažniji otpor, brzo odustaju od napada.
Sivosmeđeg do crnog, rijeđe crvenkastog krzna dugih ušiju i vitke figure. Može narasti do 70 kg i do 180 u dužinu. Kratkog tubastog repa i velikih šapa prekrivenih krznom. Zbog života u krajevima bez vode razvio je posebnu prilagodbu. Na leđima ima deblju naslagu masnog tkiva kojeg koristi u nestašici vode. Zbog toga je i dobio ime (pelotski , M'Akombo - Grbavac) . Toj masnoći pridaju značajna ljekovita i magična svojstva. Kod druida, šamana i čarobnjaka to je vrlo cijenjena tvar.
Naj tajnovitiji predstavnik vrste je M'Akambo Gargu. Divovski bijeli primjerak koji je svoju mračnu slavu stekao napadajući i ubijajući cijela sela. Godinama ga progone lovci iz svih krajeva svijeta, no za sada bezuspješno. Strahovito je lukav, snažan i krvoločan. Oni koji su ga vidjeli ,a ostali žive tvrde da je na leđima visok kao konj a da u dužinu prelazi 4 metra. Gdje gargu prođe, ostanu samo krvavi tragovi. Trofej njegove glave Pelotski kralj je procijenio na 10 000 zlatnika i to još nije konačna cijena nego , gotovo svakodnevno pomalo raste.

VEPAR

Divlja svinja uobičajena je životinja koja obitava svugdje gdje ima gustih hrastovih šuma. Najveći primjerci narastu do 400 kg a na hrptu su visoki do 130 cm. Uglavnom izbjegavaju sukobe, ali ako se brane mogu biti vrlo neugodan protivnik. Duge oštre kljove i nezadrživi juriš pretvara ga u stroj za ubijanje. Još i danas u mnogim barbarskim plemenima vepar je nezaobilazno iskušenje za mladog ratnika. Kod Nordiska vepar je sveta životinja. Pojavljuje se na zastavama i ratnim signumima. Naime, Nordiski vjeruje da njihov bog Kallevalla, kad iz Vallhalle siđe na zemlju, uzme oblik vepra za svog Avatara. Ubivši vepra, ratnik stječe naklonost Boga jer se dokazao kao dostojan protivnik, a Bog ulazi neku drugu životinju.
Kljove vepra za Nordiske imaju magičnu moć da pojačavaju učinak oružja s oštricom. Isto tako i štite od oružja s oštricom .Poznate su kacige od veprovih kljova koje imaju neprijeporna magična svojstva.
Divlje svinje žive u čoporima i do 50 jedinki a predvodi ih Alfa mužjak. Lutaju i ruju zemlju u potrazi za hranom . Hrane se gomoljima i jesenjim plodovima šume. Seljacima čine značajne štetena usjevima.
Često zalaze u ljudska, obrađena polja i tamo unište cjelokupnu ljetinu. Usamljeni mužjaci mogu biti vrlo opasni protivnici.

KUMARIJSKI DIVLJI PSI

Veliki i crni psi zastrašujućeg izgleda. Nešto krupniji od domaćih pasa, ali višestruko opasniji i krvoločniji. Napadaju u skupinama od 5 do10 i u velikim čoporima po 20 do 30 odraslih jedinki. Hrane se visokim preživačima ali ne prežu od napada i na višestruko opasnije i jače životinje ili humanoide.
Jedino trpe prisustvo Gnollova pa surađuju u lovu ili izviđanju. Ne mogu se pripitomiti, ali dobro podnose zatočeništvo pa su zato popularni inventar svake borbene arene. Imaju karakteristične crvene oči što im daje gotovo apsolutni vid i u naj dubljem mraku, za razliku od njihovih domaćih srodnika koji imaju iznimno razvijen njuh.
Glava ubijenog Kumarijskog divljeg psa trofej je osrednje vrijednosti za kojeg u naj boljoj razmjeni možete dobiti 17 zlatnika.
Seljaci često zovu junake da ih riješe napasti, ali su cijene vrlo skromne jer se te akcije vode kao čišćenje štetočina pa je to idealan zadatak za mlade junake-početnike.
Mladi vilenjaci na divljim psima vježbaju svoju vještinu gađanja dugim lukom i strijelama.

ARAHNIDE - DIVOVSKI PAUCI

Ni po čemu se ne razlikuju od svojih manjih rođaka osim po veličini koja je doista impresivna. Divovski pauci narastu do 14 kg težine i veliki su kao najveći okrugli štit s dlakavim nogama dužine do jednog metra. Prave goleme mreže vrlo čvrste i debele. Razapinju ih između stijena u planinskim kanjonima loveći u njih ptice.
No, bez razlike ptice ili ljudi za njih su valjana hrana. Gotovo da ne postoji toplokrvno biće koje ne mogu jesti. Legu jaja i imaju maticu. Najveću ženku koja polaže jaja i čuva leglo dok je ostali odrasli neprekidno hrane.
Neki druidi uspjeli su sumonirati divovske paukove da im pomažu u borbi, no tu čaroliju još nitko nike uspio ostvariti trajno. Ona najduže može trajati od zore do sumrak i tada se nepovratno gubi.
Žive u planinama i u podzemnim dugim i mračnim tunelima gdje iz mraka vrebaju sve što se miče.
Uglavnom napadaju sami. Ako to čine u skupini od 3 do 5 jedinki, onda negdje u blizini imaju leglo koje su dužni zaštititi.
Ugriz im je otrovan, a za mnoga manja bića smrtonosan. Za humanoide nije smrtonosan, ali može izazvati vrlo neugodne popratne pojave: mučninu povraćanje slabost i nesvjesticu ili čak komu.

ANAKONDA

Golema vodena zmija koja živi u blizin vodenih tokova u džunglama i močvarama. Hrani se mesom koje ubija davljenjem i čeličnim stiskom svog vretenastog tijela poslije čega ga guta cijelog.
Mnogi narodi koji obitavaju uz široke vodene tokove poznaju njenu narav i opasnosti koje donosi. Usamljena je i uvijek živi sama. Napada iz zasjede. Trofej od anakonde je njena prekrasna šarena koža vrlo cijenjena na svim tržnicama i dvorovima Starog svijeta.
Anakonda naraste do 10 metara dužine i može biti teška do 700 kg. Od njene kože izrađuju se luksuzne korice mačeva i tobolci za strijele.
Nardski generali nose pojas od Anakondine kože dijagonalno preko ramena kao oznaku naj viših činova u carskoj vojsci, a Hapažani svojim naj istaknutijim junacima i pobjednicima u borbama u areni daruju, kao najviši oblik priznanja prsluk od Anakondine kože čiji nositelj na osnovu njega ima mnoge značajne povlastice u društvu.