UHODE
Dvije su zakrabuljene prilike hitale su raskvašenom i mračnim ulicama dok ih je romor kiše pratio svirajući čudne melodije po krovovima i olucima. Kad izađoše iz uske uličice na glavnu pohitaše desno nizbrdo. Prešavši mali trg pretrčaše ispod strehe jedne obućarske radnje tik do bordela dvojice Nardanaca koji se razlikovao od ostalih kuća u glavnoj ulici po crvenim vratima.
Konja više nije bilo na ulici s prednje strane. Obiđoše zgradu kroz uski prolaz prepun smeća i štakora, pa uđoše u stražnje dvorište. Onaj mršavi konjić je bio tu. Svezan pod jednom nadstrešnicom i prekriven prugastim prekrivačem. Bez riječi uđoše na stražnja vrata. Unutrašnjost je bila mračna a zrak zagušljiv. Zasićen mirisima jeftinih parfema i isto tako jeftinih duhana. U prvoj sobu koja je služila kao predvorje bio je samo jedan pijanac koji je čvrsto spavao. Uputiše se drvenim škripavim stubama gore na kat. Na putu gore sretoše dvije noćne dame koje su se smijale i veselo razgovarale.
-Dođi gospodaru!- reče jedna od njih kroz hihot -…ja mogu učiniti čaroliju da sve tvoje brige nestanu!-
Hrvoje Dvornik je lagano odgurne u stranu …-Miči mi se s puta!- reče osorno i ljutito tako da nije bilo dvojbe da nije ovdje zbog putenih užitaka. Ustrča ostatkom stuba do gore dok ga je stric pratio u stopu.
U velikom salonu su, uz južnjačku glazbu plesačice zabavljale goste pokušavajući im izvući koji srebrnjak više. Djevojke se uplašiše kad ugledaše neznance naoružane i mrkih pogleda. Navikle su one bile na nemile scene, pa se diskretno povukoše u tamu sporednih odaja dok su gosti polako krenuli prema izlazu netremice zureći u zapuhanog Hrvoja koji je sijevao od bijesa.
-Gazda!- prodere se dubokim glasom da su se svjećnjaci tresli.
Niski tamnoputi Nardijac proviri iza zastora uplašen, no ne pokaže svoj strah nego najuljudnije što je mogao u tom trenutku reče:
-Dobrodošli plemeniti Gospodaru! Kojim dobrom u ove sitne ure?- Bio je smiješan i tužan u isto vrijeme u dugoj haljini žarkih boja, turbanom i mnoštvom prstenja na žgoljavim prstima.
Hrvoje ga zgrabi za prsa haljine i gotovo podiže od zemlje.
-Gdje je Nardijac koji je večeras došao?- bez okolišanja saspe mu pitanje u lice. Tvrdaš je stajao Hrvoju iza leđa držeći držak mača kako bi ga svi jasno vidjeli.
-Go..go..gospodaru!...Plemeniti!...za ime božje! Nema potrebe za nasiljem!...-promuca tamnoputi svodnik pa nabaci usiljeni osmijeh:
-Taj gost je odavno otišao!-
PLJAS!
Zvonio je šamar prostorijom i u Nardančevim ušima još dugo.
-Ne laži! To posebno mrzim! Konj mu je još dolje na dvorištu!- pa zamahne još jednom a Nardijac se zakloni rukama.
-Tamo je gospodaru! U sobi s djevojkom!- razveza jezik svodnik začuđujuće brzo. Hrvoje ga baci kao vreću na divan i reče Tvrdašu: -Pazi na njega…- u tri koraka se stvori pred vratima pokazane sobe.
Lagani udar čizme i vrata ispadoše iz dovratka. Na krevetu je ležao Nardijac s djevojkom koja vrisnu i pokri golotinju plahtom.
Hrvoje nije potegnuo mač. Htio je još porazgovarati sa strancem, ali ovaj munjevito potegnu sablju sa stolca do kreveta i u skoku nasrne na Hrvoja. General se u tami vješto izvije izmičući hladnom čeliku koji prohuja pored njegova grla. Snažno nogom odgurne stranca koji odleti u drugi kraj sobe i ponovo, brzo poput vjeverice skoči na noge spreman za novi napad. Sad i Hrvoje izvuče mač iz korica i razmijeni desetak opasnih udaraca s podanikom Nardskog sultana.
Bijaše Nardijac prilično vješt. Priznavao mu je to Hrvoje. I gotovo da bi mu umaknuo kad pade kao gromom ošinut. Tvrdaš ga je umirio razbivši mu tvrdu keramičku vazu o glavu i Nardijac samo klone bez svijesti na pod. Djevojka je i dalje histerično vrištala.
Izlazi van!- reče Hrvoje djevojci i ona nestade preko polomljenih vrata umotana u plahtu.
Kakav mali mungos!- reče stric -…gotov te je iznenadio!- kao da mu predbacuje neoprez.
-Nije imao nikakvih izgleda.- samouvjereno reče iskusni ratnik vraćajući mač u korice. Doista bijaše jači i vještiji nego kad je bio mladić. Sada je bio puno iskusniji i hladne glave je ulazio u dvoboj. Stričeva snaga i brzina bijahu na zalazu, ali ne i hrabrost i iskustvo.
Vješto sveže nardijca konopcem od brokatnih zavjesa i posjedne ga na stolac još ošamućenog od udarca.
Polako je dolazio k sebi.
Tvrdaš ga polije vodom iz umivaonika. Tamnoputi južnjak kovrdžave kose i kestenjastih očiju jeknu od boli u glavi i pogleda prestrašeno oko sebe kad shvati da je svezan.
Onda samo pomirljivo spusti pogledi čvrsto stisne usnice odlučan šutjeti.
-Dakle?- upita Tvrdaš.
…Napad na časnika sagranijske vojske, nelegalni boravak u Stolnom, kovanje urote protiv kraljice…nabroji mu stari vitez…-ranjavanje kraljevskog glasnika i uništenje njegove imovine…- nastavi s listom zlodjela koja ga terete.
-…i to je smo ono što znamo!- izvadi iza pojasa lulicu i počne je puniti duhanom. U sobi bijaše mučna tišina koju su narušavali rojevi muha,. Tvrdaš zapali lulicu a krijes mu osvijetli lice koje sablasno bljesnu narančastim sjajem u sobi zasićenoj mirisom mošusa i sandalovine. Dio plama osvijetli i južnjakovo lice otkrivši strah u njegovim očima.
Počeo se jako znojiti.
Hrvoje je bio izravan…- Gdje su ostala jedanaestorica iz tvoje skupine?- nardanac ga pogleda začuđeno pitajući se odakle zna za ostale. Taj ga pogled otkrije.
-Nema drugih! ja sam sam!-
PLJAS!!!
Lice mu utrne od jakog šamara.
-Znamo sve! Samo nam nemoj lagati!- reče Hrvoje srdito stisnutih zuba.
-Mrzim lažljivca, a sad već imamo dokaza da te objesimo po kratkom postupku!- Južnjak je očito bio pripravan na ovakve situacije.
-Ne znam o čemu govorite! Ovdje sam kod rođaka u posjeti!- gradio se nevješt …-Zar tako dočekujete goste u vašoj zemlji?-
Dva brza i jaka šamara sruše ga sa stolca. Tvrdaš ga čizmom nagazi na lice i prikuje za pod.
-Gdje su ostali?-upita Hrvoje čučnuvši pored njega unoseći mu se u lice.
-Budi razuman i ništa ti se neće dogoditi.-
-Ne znam ništa!- protiska kroz zube Nardijac. –Činite što hoćete!- Odjednom jaka bol ga presječe kao bič. Njegov bolni krik čuo se u cijeloj kući. Hrvoje je držao nardančev mali prst odsječen i krvav.
-Ovo je prvi- reče hladno kao da vadi čavle iz daske, pa prinese lovački nož drugom prstu.
Nard se previjao od boli i straha.
-Ne smijete!...Ne možete!…. Stenjao je…
-O, itekako možemo!...-reče Tvrdaš…-kad te objesimo prsti ti neće ni trebati!-
Nardijac shvati što mu se sprema.
-Odvežite me, za ime Ogmino! Sve ću reći!-
Hrvoje nožem presiječe konopac pa odere komad plahte. Baci mu krpu da zavije prst.
Južnjak je bio u šoku. Previjao se i stenjao. Tvrdaš je i dalje držao mač kao krvnik koji čeka znak da obavi posao. Hrvoje sjedne u naslonjač prebacivši nogu preko noge.
-dakle…Zašto ste došli i gdje su ostali?- Nardijac podiže pogled bez puno nade. Pomirio se s tim da je uhvaćen i da je gotovo.
-Mi smo skupina izvidnika. Trebamo skupiti što više informacija o vašoj zemlji i utvrditi najlakši pravac za prolaz vojske do Stolnog.-
-S vojskom?- upita Tvrdaš.
-Južnjak ga prezrivo pogleda…-A što ti misliš s čime?-
-…a gdje su ostali?- nastavi ispitivanje Hrvoje.
U pet parova su po dvojica i po cijelom su kraljevstvu sada. Ne znam kamo su otišli jer je svaki par dobio svoje zadatke.-
Hrvoje sklopi prste pred ustima.
-Bilo vas je dvanaest. Jedan nedostaje.- reče. Nardijac je stiskao patrljak prsta koji je krvario.
-On je podlegao ranama. Vaš glasnik ga je teško ranio i nije preživio.-
-To vas sve ovdje čeka.- priprijeti mu Tvrdaš.
Nardijac se prezrivo nasmije iako ga je bol ubijala.
-Ignoranti neuki!- procijedi s izrazom gađenja na licu…- nemate pojma s kim imate posla!-
Hrvoje ga nije prekidao. Znao je kad ga ponese domoljublje da će sve izbrbljati da toga neće ni biti svjestan. Tvrdaš shvati pa ga izazove:- Čuo sam da je vaš sultančić muškoljub pa da više voli dječake nego djevojčice.-
-Ha ha…-prezrivo se nasmije južnjak…- za ovakve uvrede bili biste rasčetvoreni na konje na pol trga u Forku. Kad dođe Faram ben Gidi, gospodar svijeta u ovu usranu zemlju, bijedni nevjernici kao vi bit će mrtvi a vaše žene će mu ljubiti čizme moleći da mu budu robinje. Dvjesta tisuća vojnika pregazit će vas kao jebeno krumpirište da ne ostane kamen na kamenu!-
PLJAS!
Počeše pljuštati udarci. Stric se razgoropadio pa počeo gaziti južnjaka.
-Striče!- povikne Hrvoje -…dosta je!-
Na vratima se pojavi jedan od dvornikovih kopljanika držeći za ovratnik vlasnika bordela.
-Gazda, što ćemo s njim?- upita. Hrvoje je i dalje držao sklopljene prste razmišljajući…
-Zovi oružnike i daj ih njima neka ih još zapovjednik gradske straže ispita prije nego ih baci u tamnicu. Mi sada imamo drugi posao.-
kad je sišao u veliku sobu u prizemlju dočeka ga oružnički serežan. Mladić plave kose i rijetkih brkova u odori kraljevskih boja.
-Kapetane, ovaj ćumez zatvorite i zapečatite a sve koji nemaju radnu dozvolu protjerajte!-
-Na zapovijed, gospodine generale!- oštro salutira a njegovi ljudi uđoše u svaki kutak kuće prevrćući stvari i otvarajući ladice i ormare širom iz kojih je ispadala šarena odjeća.
Obojica vlasnika bijahu uhićeni. Hrvoje izađe na ulicu. Kiša je sipila uporno i dosadno. On namakne kapuljaču na čelo i ljutito krene prema krčmi. Za njim su išli stric i njihov kopljanik. U mračnim ulicama samo su u pokojem prozoru treperile uljane lampe, a kopljanik je zapalio luč da im osvijetli put. Borova baklja je pištala na kiši ali se nije gasila.
-Eh!- uzdahnu Hrvoje pomalo razočarano -…dugo smo i bili mirni!- reče onako za sebe a Tvrdaš nije rekao ništa. Ogrne se plaštom da se zaštiti od kiše.
-Ovo ne sluti na dobro.- dobaci Tvrdaš.- Ako nas je sultan naumio napasti, moramo žurno obavijestiti kraljicu. Nije mi jasno kako te njegove nakane prije nismo uočili!?- Čudio se stari vitez trljajući bradu.
-Ma jesmo striče!- bio je mrk Hrvoje…-samo nismo vjerovali da će se to tako brzo i obistiniti! Nardski samodržac već dugo gleda prema Stolnom. Treba mu još zemlje i robova. Njegovi apetiti su veliki!- pa ustvrdi na kraju-…uvijek su i bili!- Stric ga pogleda shvaćajući razloge. Bio je nekako ponosan na Hrvoja jer je u njemu vidio sebe iz nekih drugih vremena.
-Onda bi prvi na udaru bili Pretalonovi iz Kolime! Netko bi ih morao upozoriti!-
-Oni već znaju, striče! Ali još ne vjeruju da bi sultan krenuo u otvoreni rat tek tako.- razmišljao je glasno Hrvoje -…Prvi će mu biti na udaru Viganorik i Alugabunska kraljevstva u Zmajevim Planinama. Nas još mora nekako oslabiti da bi bio siguran u pobjedu.-
Potapša strica po ramenu…-Bilo kako bilo: noćas si obavio odličan posao, starino!- pohvali starog viteza koji se samo umorno nasmiješi: -Eh. Nisam ti ja više za ova trčkaranja okolo u pola noći! Stvarno bi mi prijala suha postelja!-
No comments:
Post a Comment